Équitation

Équitation, francuska tradicija jahanja
Nematerijalna svjetska baština
Regija:	Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa:	2011.
ID:	00440
Ugroženost:	-
Poveznica:	UNESCO

Équitation (francuski za jahanje, od latinskog equester za „jahača”) je naziv za francusku tradicionalnu školu konjičkog jahanja koja naglašava skladan odnos između ljudi i konja. U joj se osnovni principi obuke konja i jahača vode izostankom sile i strogoće, spajajući želje jahača s poštovanjem konjske anatomije i raspoloženja^[1] Zbog toga je équitation upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2011. god.

Francuska tradicionalna škola jahanja je nastala u renesansnim jahačkim akademijama gdje su se mladi plemići pored jahanja za lov učili i elegantnom baletnom jahanju i konjičkim sportovima. Njegovi prethodnici su bili Salomon de La Broue, koji je prvi pojasnio talijansku školu jahanja, te Antoine de Pluvinel koji je 1594. god. preoblikovao u francusku školu, koju je nastavio François Robichon de La Guérinière u dvorani za treniranje u pariškoj četvrti Tuileries (na ulazu u Louvre). Uspostavom kraljevske jahačke škole u Versaillesu, francuska škola jahanja se proširila Europom do te mjere da su francuski pojmovi u jahanju postali univerzalni, a širom Europe se javila potreba za tečajeve francuskog jezika.

Nekoliko instruktora je obogatilo ovu tradiciju, kao što su François Baucher, general Decarpentry i Alexis L'Hotte, koji su svi inzistirali na nježnom ophođenju s konjima. Ova škola se institucionalizirala kada je Luj XVIII., kralj Francuske, 1814. godine u Saumuru preoblikovao Napoleonovu konjaničku vojnu školu u kraljevsku. Njezini instruktori su prozvani „Crnim kadrom”, po njihovim crnim uniformama koje su u uporabi od 1898. god.^[2]

U francuskoj školi jahanja se poznavanje same životinje (njezine fiziologije, psihologije i anatomije) usklađuje s jahačevim tijelom, osjećajima i stanjem svijesti putem jahačkih vještina. Fluidnost pokreta i fleksibilnost zglobova omogućavaju upravljenje konjima u zahtjevnim vježbama bez ikakve prisile^[1].

Premda je ovaj oblik jahanja poznat širom Francuske, pa i šire, najslavnija zajednica koja ga upražnjava je tzv. „Crni kadar” (Cadre Noir), elitni instruktori Francuske nacionalne škole jahanja kod grada Saumura. Saumur je također dom mnogim instruktorima, uzgojivačima konja, proizvođača konjske opreme (poput sjedlara, čizmara), veterinara i kovača. Njih povezuje želja da uspostave blizak odnos s konjem, utemeljen na zajedničkom štovanju i ostvarenje „lakoće” u svom poslu^[3].

Česti nastupi pred publikom i svečani događaji koje organizira Crni kadar iz Saumura su uspjeli održati équitation živom tradicijom francuske škole jahanja. Ova nematerijalna svjetska baština nije u opasnosti jer je međugeneracijska suradnja jahača na visokoj razini, pri čemu je veliko štovanje iskusnijih jača naglašena entuzijazmom mlađih jahača^[1].

• Konjički sport

• Dom Diogo de Bragance, L'Équitation de tradition française, Belin, 2005., str. 192. ISBN 978-2-7011-3562-5

• Crni kadar iz Saumura Arhivirano 2014-11-10 na Wayback Machine-u (fr)
• Video primjer na youtube-u (fr)

• p
• r
• u

Svjetska baština u Francuskoj

Episkopalni grad Albi • Rimski i romanički spomenici u Arlesu • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu • Stara jezgra Avignona • 23 zvonika Beffroi¹⁾ • Gradsko središte Bordeauxa • Katedrala u Bourgesu • Canal du Midi • Utvrda Carcassonne i stari dio grada • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa • Dvorac Fontainebleau s parkom • Opatija Fontenay • Grande Île u Strasbourgu • Obnovljeno središte Le Havrea • Historijska mjesta u Lyonu • Mont Saint Michel i njegov zaljev • Katedrala Notre-Dame u Amiensu • Katedrala Notre-Dame u Chartresu • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk • Pont du Gard • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici • Pireneji-Mont Perdu³⁾ • Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa ²⁾ • Srednjevjekovni trgovački grad Provins • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli³⁾ • Vinogradsko područje Saint-Emiliona • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe • Obala Seine u Parizu • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju • Vaubanove utvrde • Versajski dvorac • Opatija Vézelay s brežuljkom • Prahistorijski lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier)

Francuski prekomorski posjedi:

Lagune Nove Kaledonije • Nacionalni park Réunion

Francuska nematerijalna svjetska baština

Alençonska čipka, vještina pravljenja • Aubussonska tapiserija • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta • Equitation, francuska škola jahanja • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje • Francuski gastronomski obrok • Francuska tradicija crtanja krovišta • Maloya • Procesija divova i zmajeva¹⁾ • Sokolarstvo ⁴⁾

¹⁾ Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  ²⁾ Zajedno sa 5 drugih alpskih zemalja  ³⁾ Zajednička svjetska baština Francuske i Španije  ⁴⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]