Henri II od Francuske
Henri II | |
---|---|
Portret Henria II | |
Francuski kralj | |
Vladavina | 1547. - 1477. |
Prethodnik | François I |
Nasljednik | François II |
Supruge | Catherine de' Medici |
Djeca | François II, Élisabeth (Isabel), Claude, Louis, Charles IX , Henri III, Marguerite, François, Victoire, Jeanne |
Dinastija | Dinastija Valois |
Otac | François I |
Majka | Claude od Francuske |
Rođenje | 31. mart 1519. Saint-Germain-en-Laye |
Smrt | 10. jul 1559. Pariz |
Henri II (Saint-Germain-en-Laye, 31. mart 1519. - Pariz, 10. jul 1559.) bio je od 1547. do smrti 1559. francuski kralj. Pokazao se kao sposoban vladar i snažan protivnik protestantizma u svom kraljevstvu.[1]
Biografija
Henri je rođen kao drugi sin kralja Françoisa I. Njega je otac zajedno sa bratom Françoisom III, prijestolonasljednikom (dauphinom), 1526. poslao za taoca u Španjolsku iz koje se nije se vratio u Francusku sve do 1530., kad je sklopljen Mirovni ugovor u Cambraiu.[1]
Kad mu je umro brat - 1536., - Henri je postao prijestolonasljednik. Velike razlike između Henrija i njegova oca, još su više došle do izražaja zbog netrpeljivosti njihovih ljubavnica, Henrijeve Diane od Poitiera, i očeve vojvotkinje Anne od Etampesa, ali i zbog tog što je Henri i dalje nastavio podržavati maršala i prvog vojnika kraljevine Anne de Montmorencya, koji je izgubio naklonost dvora.[1]
Henri je odmah po stupanju na tron proveo administrativne reforme. Djelatnosti raznoraznih odjela dvorskog savjeta postale su specijaliziranije, a komesari su poslani u provincije da se uvježbaju u provođenju kraljevih dekreta, kao preteče budućih intendanata. Reformirano je i sudstvo, tako što su osnovani posrednički sudovi kao veza između lokalnih sudova i vrhovnog suda (Parlement). Što se tiče vanjske politike Henri je nastavio politiku svog oca - odnosno borbu protiv cara Svetog Rimskog Carstva Karla V.[1]
Zbog tog je 1552. u Dvorcu Chambord sklopio sporazum sa njemačkim protestantskim prinčevima. Po njemu ih je on trebao pomoći vojno i materijalno, a oni su se složili da Francuskoj zauzvrat prepuste biskupije; Metz, Toul i Verdun.
Iako je Henri 1556. sklopio primirje sa Karlom V, rat je ubrzo nastavljen slanjem francuske vojske u Italiju - 1557. Zauzvrat su Španjolci stali opsjedati grad Saint-Quentin u Pikardiji, a maršal Montmorency je poražen u pokušaju da ga oslobodi. Situacija se donekle popravila kad je francuska vojska uspjela zauzeli Calais, Guînes i Thionville, istovremene su obje kraljevine upale u financijske poteškoće, a Henrija je zaokupila ideja da se bori protiv protestantizma u Francuskoj. Sve to navelo je obje strane da 1559. sklope Mirovni ugovor u Cateau-Cambrésisu.[1]
Henri nije bio baš neki veliki vjernik i uzoran katolik, ali je bio žestok progonitelj protestantizma, koji se tad rasplamsao u Francuskoj. Zbog tog je 1547. osnovao specijalni sud Chambre Ardente, kom je zadatak bio da sudi hereticima, a 1559. objavio edikt koji je postao baza za sistematsko proganjanje protestanata.[1]
Mir iz Cateau-Cambrésisu trebalo je učvrstiti brakom Henrijeve kćerke Élisabeth sa španjolskim kraljem Felipeom II. Na turniru povodom vjenčanja - Henrija je kopljem u glavu udario - Gabriel, kapetan njegove garde. Henri II je od zadobivenih rana 10 dana kasnije umro.[1]
U braku sa Catherine de' Medici izrodio je četiri sina, tri buduća kralja; Françoisa II, Charlesa IX i Henrija III.[1]
Izvori
Vanjske veze
- Henry II (en)
Prethodnik: | Francuski kralj (1547. - 1559.) | Nasljednik: |
François I | François II |
- p
- r
- u
(428–751)
- Clovis I. (481/482–511)
- Childebert I. (511–558)
- Chlothaire I. (511–561)
- Caribert I. (561–567)
- Gontran (561–593)
- Chilpéric I. (561–584)
- Sigebert I. (561–575)
- Childebert II. (575–595)
- Chlothaire II. (584–629)
- Dagobert I. (623–639)
- Sigebert II. (639–656)
- Clovis II. (639–657)
- Chlothaire III. (657–673)
- Childéric II. (673–675)
- Thierry III. (675–691)
- Clovis IV. (691–695)
- Childebert III. (695–711)
- Dagobert III. (711–715)
- Chilpéric II. (715–721)
- Chlothaire IV. (717–719)
- Thierry IV. (721–737)
- Childéric III. (737–751)
(843–888, 898–922, 936–987)
- Pipin Mali (751–768)
- Carloman I. (768–771)
- Charles I. (768–814)
- Louis I. (814–840)
- Charles II. (843–877)
- Louis II. (877–879)
- Louis III. (879–882)
- Carloman II. (879–884)
- Charles Debeli (885–888)
- Charles III. (898–922)
- Louis IV. (936–954)
- Lothaire (954–986)
- Louis V. (986–987)
(888–898, 922–923)
(923–936)
- Rodolphe (923–936)
(987–1328)
- Hugo Capet (987–996)
- Robert II. (996–1031)
- Henri I (1031–1060)
- Philippe I. (1060–1108)
- Louis VI. (1108–1137)
- Louis VII. (1137–1180)
- Philippe II. (1180–1223)
- Louis VIII. (1223–1226)
- Louis IX. (1226–1270)
- Philippe III. (1270–1285)
- Philippe IV. (1285–1314)
- Louis X. (1314–1316)
- Jean I. (1316)
- Philippe V. (1316–1322)
- Charles IV. (1322–1328)
(1328–1498)
- Philippe VI. (1328–1350)
- Jean II. (1350–1364)
- Charles V. (1364–1380)
- Charles VI. (1380–1422)
- Charles VII. (1422–1461)
- Louis XI. (1461–1483)
- Charles VIII. (1483–1498)
(1498–1515)
- Louis XII. (1498–1515)
(1515–1589)
- François I. (1515–1547)
- Henri II. (1547–1559)
- François II. (1559–1560)
- Charles IX. (1560–1574)
- Henri III. (1574–1589)
(1589–1792, 1814-1815, 1815-1830)
- Henri IV. (1589–1610)
- Louis XIII. (1610–1643)
- Louis XIV. (1643–1715)
- Louis XV. (1715–1774)
- Louis XVI. (1774–1792)
- Louis XVII. (pretendent, 1792–1795)
- Louis XVIII. (1814–1824)
- Charles X. (1824–1830)
- Louis XIX. (1830)
- Henri V. (1830)
Prvo Carstvo (1804–1814, 1815)
- Napoleon I. (1804–1814, 1815)
- Napoleon II. (1815)
Julska Monarhija (1830–1848)
- Louis-Philippe I. (1830–1848)
Drugo Carstvo (1852–1870)
- Napoleon III. (1852–1870)