Ibrahim Fejić
Ibrahim ef. Fejić | |
---|---|
Rođenje | 1879., Mostar |
Smrt | 15. decembra 1962., Sarajevo |
Nacionalnost | Bošnjak |
Titula | 7. Reis-ul-ulema |
Prethodnik | Salih Safvet ef. Bašić (naibu-reis) |
Nasljednik | Sulejman ef. Kemura |
Vjeroispovijest | Islam |
Ibrahim ef. Fejić (Mostar, 1879. – Sarajevo, 15. decembra 1962.), bošnjački je teolog, sedmi po redu reis-ul-ulema u periodu SFR Jugoslavije.
Biografija
Ibrahim ef. Fejić je osnovno obrazovanje završio u Mostaru, a obrazovanje nastavio u Karađoz-begovoj medresi u istom gradu. Po završetku medrese nastavio je pohađanje višeg tečaja islamskih nauka pred mostarskim alimom i muderisom hadži Salih ef. Alibegovićem, od kojeg je dobio i idžazet (diplomu). Po završetku školovanja posvećuje se vjersko-prosvjetnom radu u Mostaru, a posebno nakon postavljenja za muderisa Karađoz-begove medrese. Godine 1920. ponuđen mu je položaj člana Ulema medžlisa u Sarajevu, a prije Drugog svjetskog rata bio je biran za gradonačelnika Mostara. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Ibrahim ef. Fejić je aktivno sudjelovao u Narodnooslobodilačkom pokretu, a pet članova njegove porodice dali su svoje živote za oslobođenje zemlje. Na temelju novog Ustava Islamske zajednice, donešenog 1947. godine, imenovan je 12. septembra 1947. sedmim po redu reis-ul-ulemom Islamske zajednice, a prvim reis-ul-ulemom u novoj Jugoslaviji. Svečana inauguracija i predaja menšure reis-ul-ulemi Ibrahim ef. Fejiću po prvi put u historiji Rijaseta obavljena je u Gazi Husrev-begovoj umjesto Carevoj džamiji u Sarajevu. U svom desetogodišnjem djelovanju na ovom položaju naročito je radio na saniranju prilika u Islamskoj zajednici i normalizaciji odnosa s novom vlasti, te suzbijanju revanšizma. U novembru 1957. godine na lični zahtjev uslijed duboke starosti povukao se u penziju, a umro je 15. decembra 1962. godine u Sarajevu.[1]
Reference
- ↑ „In Memoriam Ibrahim ef. Fejić”. magazinplus.eu. Pristupljeno 25. listopada 2019.
Spoljašnje veze
- In Memoriam: Ibrahim ef. Fejić
Prethodi: Salih Safvet ef. Bašić (naibu-reis) | Reis-ul-ulema 1947. — 1957. | Slijedi: Sulejman ef. Kemura |
|