Posljednji most
Austrija
Poslednji most (u originalu Die lezte Brücke) je jugoslovensko-austrijski igrani film, snimljen 1954. godine u režiji Helmuta Kojtnera. Predstavljao je prvu važniju koprodukciju u istoriji jugoslovenske kinematografije i prvi partizanski film u kome se događaji u drugom svetskom ratu prikazuju iz strane perspektive. Također je predstavljao prvi veliki hit u karijeri Marije Šel. Sniman je na lokacijama u tadašnjoj Jugoslaviji, uključujući Mostar i njegov znameniti Stari most.
Godine 1954. je prikazan i na Kanskom festivalu, gde je osvojio Međunarodnu nagradu i Nagradu OCIC.
Kratak sadržaj
Glavna junakinja je Helga, nemačka bolničarka koja je za vreme drugog svetskog rata na prostoru Jugoslavije zarobljena od partizana i prisiljena da pomaže ranjenim partizanskim borcima. Kada se bolje upoznala sa idejama i ciljevima za koje se partizani bore, ona počinje dobrovoljno i sa puno entuzijazma da izvršava svoj prvobitno nametnuti zadatak. Helga tada olako prelazi i preko svoje nacionalnosti. U jednoj akciji pribavljanja lekova za ranjenike, Helga gine, i to na poslednjem mostu, posle čega strane u sukobu obustavljaju vatru.
Uloge
- Marija Šel – Dr. Helga
- Bernhard Viki - Boro
- Barbara Riting - Milica
- Pavle Minčić – Momčilo
- Zvonko Žungul – Sava
- Janez Vrhovec – Vlaho
- Bata Stojanović – Partizan
- Stevo Petrović – Ratko
- Karl Mener - Martin Berger
- Horst Hehler - Poručnik Šerer
Eksterni linkovi
- Poslednji most na sajtu IMDb
- p
- r
- u
- Große Freiheit Nr. 7 (1944)
- The Original Sin (1948)
- The Last Bridge (1954)
- Ludwig II: Glanz und Ende eines Königs (1955)
- Des Teufels General (1955)
- The Captain from Köpenick (1956)
- Love From Paris (1957)
- The Rest Is Silence (1959)
- The Goose of Sedan (1959)
- A Glass of Water (1960)
- Black Gravel (1961)
- Redhead (1962)
- The House in Montevideo (1963)
- Die Feuerzangenbowle (1970)