Ruski zaštitni korpus
Ruski zaštitni korpus (ruski: 'Русский охранный корпус', njemački: Russisches Schutzkorps Serbien; skraćeno RZK) bio je za vreme Drugog svetskog rata kvislinška vojna formacija sastavljena od ruskih emigranata u Srbiji, u sastavu nemačkog Vermahta.[1]
Komanda
Komandant čitavog sastava je bio general-potpukovnik Štajfon, bivši carski i Vrangelov oficir. U borbenim dejstvima Ruski zaštitni korpus je bio potčinjen nemačkim odnosno bugarskim divizijama.[2]
Nadzor se sprovodio preko nemačkog oficira za vezu. Pripadnici Ruskog zaštitnog korpusa su verovali da će u novoj Rusiji, pod nemačkom okupacijom, nastupiti za njih povoljne okolnosti. Prema oceni Nemaca, Zaštitni korpus se u stražarskoj službi, a delimično i u ratu protiv partizana, "pokazao i dokazao kao pouzdan".[2]
Uloga
Pri 104. lovačkoj diviziji su bili angažovani 1. i 2. puk, naročito za osiguranje proizvodnje u Krupnju, Boru i Majdanpeku i za osiguranje Drine. 3. puk je osiguravao železnicu u dolini Ibra i rudnik Trepča kod Kosovske Mitrovice.
Sovjetski ratni zarobljenici su od 1943. dodavani Ruskom zaštitnom korpusu.
Izvori
Vanjske veze
- Izveštaj komandujućeg generala i komandanta u Srbiji od 6. maja 1943. o ulozi, zadacima i angažovanju Ruskog zaštitnog korpusa i Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Srbiji
- p
- r
- u
Nedićeva Srbija: Milan Nedić • Milan Aćimović • Dimitrije Ljotić • Kosta Mušicki • Kosta Pećanac • Dragi Jovanović
Kraljevina Crna Gora: Sekula Drljević • Krsto Popović • Bajo Stanišić
Slovenske zemlje: Leon Rupnik • Ernest Peterlin
Četnici JVuO: Draža Mihailović • Pavle Đurišić • Dobroslav Jevđević • Ilija Trifunović-Birčanin • Momčilo Đujić • Vojislav Lukačević
Crnogorske oružane snage | |
---|---|
Slovenske oružane formacije | Plava garda • Legija smrti • Narodna legija • Pobratim • Slovensko domobranstvo • Slovenska legija • Slovenski narodni varnostni zbor • Sokolska legija • Gorenjsko domobranstvo • Bela garda |
Muslimanska milicija |