Resinhronizaciona terapija miokarda

Resinhronizaciona terapija miokarda
Radiogram načinjen nakon ugrađenje uređaja za resinhronizacionu terapiju miokarda
ICD-9-CM00.51, 00.54
MeSHD058409
eMedicine1839506-devices
[уреди на Википодацима]

Resinhronizaciona terapija miokarda (akronim CRT od eng. reči Cardiac Resynchronization Therapy) jedan je od način lečenja bolesnika sa sistolnom srčanom slabošću srca, rezistentnom na optimalnu medikamentnu terapiju, naročito kod umerenih i teških oblika dilatativne kardiomiopatije sa blokom leve grane, EF < 35% i širokim QRS >120 ms. Da je ovaj način lečenja široko prihvaćen potvrđuju zvanične preporuke za primenu resinhronizacionra terapijr miokarda od strane Amerčkog (AHA/ACC/HRS preporuke)[1] i Evropskog udrušenja kardiologa (ESC preporuke).[2] Takođe brojne kliničke studije pokazale su mnoge prednosti u u primeni resinhronizacione terapije miokarda u lečenju bolesnika sa sistolnom srčanom slabošću srca, rezistentnom na optimalnu medikamentnu terapiju. Ove prednosti se odnose na: poboljšanje simptoma, toleranciju napora, kvalitet života i dugoročnu prognozu, uključujući mortalitet i dužinu trajanja hospitalizacija kod ovih bolesnika.[3][4][5]

Prednosti CRT -a

Pošto resinhronizaciona terapija miokarda poboljšava efikasnost srca i povećava protok krvi, kod pacijenta se javlja ublažavanje nekih simptoma srčane insuficijencije - kao što je otežano disanje.[6]

Kako bi se postigli još bolji rezultati CRT se često kombinuje sa drugim tretmanima.

Do danas, kliničke studije su pokazuju da je CRT jednako efikasan i za muškarce i za žene.[6]

Kliničke studije takođe ukazuju na smanjenje trajanja hospitalizacije i morbiditeta, kao i poboljšanje kvaliteta života.

Indikacije

Kandidati za CRT su pacijente sa srčanom insuficijencijom sa umerenim do teškim simptomima i čija leva i desna komora srca ne kucaju složno.[6]

Kontraindikacije

Resinhronizaciona terapija miokarda nije efikasan za svakoga i nije za pacijente sa blagim simptomima srčane insuficijencije, dijastolnom srčanom insuficijencijom ili za one koji nemaju problema s tim da komore ne kucaju zajedno.[6]

Takođe nije pogodan za pacijente koji nisu u potpunosti sproveli korekciju stanja putem terapija lekovima.

Ograničenja

Još uvek oko 30 % bolesnika tretiranih sa CRT nemaju adekvatan pozitivan klinički odgovor, u vidu poboljšanja posle CRT (non responders). Brojna istraživanja su pokušavala da definišu kriterijume za selekciju bolesnika koji će dobro odgovoriti na CRT (zvani responders) kako bi njihovo lečenje bilo isplativo i efikasno.[2]

Kriterijumi za izbor pacijenata

Brojna istraživanja su pokušavala da definišu kriterijume za selekciju bolesnika koji će dobro odgovoriti na CRT (responders) kako bi njihovo lečenje bilo isplativo i efikasno. Kako se u tome nije uspelo parametri za procenu mehaničke disinhronije za sada nisu uvršteni u zvanične preporuke i kriterijume za selekciju bolesnika za CRT.[2][7]

EKG

Širina QRS kompleksa u EKG-u koja je bila u početku vodeći kriterijum za selekciju bolesnika za CRT, pokazala se kao nedovoljno precizna metoda.[8]

Specifična merenja

Kasnija istraživanja su sugerisala specifičnija merenja, odnosno određivanje mehaničke disinhronije srca drugim metodama: ehokardiografski, magnetnom rezonancijom i radionukleidnim metodama. Po raznovrsnosti i broju primenjenih metoda izdvojila se ehokardiografija. Za procenu asinhronije miokarda korišćene su različite ehokardiografske tehnike: jednodimenziona M-mod ehokardiografija, dvodimenziona 2D ehokardiografija, color doppler eho, trodimenziona ehokardiografija (3D-eho), strain i strain rate, speckletracking eho, pulsni tkivni doppler (PWTDI), razni modaliteti tkivnog doplera (TDI).[2]

Ehokardiografija se pokazala korisnom u otkrivanju asinhronije i kvantitativnoj proceni težine asinhronije6 . Međutim, PROSPECT studija,[9] je pokazala da nijedan ehokardiografski parametar za procenu mehaničke disinhronije srca, zbog skromne specifičnosti i senzitivnosti, nije dovoljno dobar da predvidi dobar ehokardiografski i klinički odgovor na CRT.[2]

Metoda

Radiografski snimci grudnog koša tokom terapije resinhronizacije srca sa defibrilatorom (CRT-D) kod poacijenta sa proširenom kardiomiopatijom nakon zamene mitralne valvule (MVR). Kablovi su:
* Atrijalni provod na desnom dodatku
* Odvod desne komore na vrhu
* Odvod leve komore kroz koronarni sinus.[10]

Resinhronizaciona terapija miokarda zahteva postavljanje električnog uređaja za biventrikularni pejsing, zajedno sa postavljanjem (najmanje) dva provodnika pejsinga, kako bi se olakšao stabilan pejsing leve i desne komore.

Svi elementi, prva faza procesa postavljaju se u lokalnoj anestezija, nakon čega sledi rez kako bi se omogućio pristup kroz otvor odgovarajuće vene, kroz koji se mogu ubaciti elektrode i uređaj.[11]

Postavljanje elektrode desne komore

Nakon venepunkcije žica za vođenje se ubacuje u venu, i kroz nju se vodi, (uz pomoć rendgenskog snimanja u realnom vremenu), do desne komore. Žica za vođenje se zatim koristi kao pomoćno sredstvo pri postavljanju elektrode koja prolazi kroz venski sistem u desnu komoru gde se elektroda ugrađuje.[11]

Postavljanje elektrode leve komore

Ovo se obično izvodi nakon postavljanja RV elektrode, pri čemu RV elektroda obezbeđuje rezervnu kopiju u slučaju slučajnog oštećenja električnih vlakana srca, i mogućnosti uzrokovanja asistolniog događaj. Kao i kod RV provodnika, prvo se ubacuje žica za vođenje, što omogućava umetanje katetera za više isporuka. Kateter se zatim manevriše do otvora koronarnog sinusa u desnom atrijumu. Odavde se ubrizgava kontrastno sredstvo, omogućavajući hirurškom timu da dobije flebobogram koronarnog sinusa kako bi usmerilo postavljanje u najpogodniju koronarnu venu.[11]

Kada se dobije flebogram, kateter za više isporuka se koristi za vođenje od izabrane ulazne vene, u desnu pretkomoru, kroz koronarni sinus i u odgovarajuću srčanu venu.[11]

Postavljanje elektrode leve komore je najkomplikovaniji i potencijalno najopasniji element operacije, zbog značajne varijabilnosti strukture koronarnih vena. Promene u strukturi srca, masnim naslagama, zaliscima i prirodnim varijacijama uzrokuju dodatne komplikacije u procesu kanulacije.[11]

Postavljanje uređaja

Uređaj se zatim plasira u potkožni džep koji je stvorio hirurg, a izbor leve ili desne strane grudnog zida određen je uglavnom preferencijama pacijenta ili lokacijom već postojećeg uređaja. Uređaj, sličan onom kod tradicionalnog pejsmejkera, generalno nije veći od džepnog sata i ima umetka za elektrode. [11]

Izvori

  1. ^ Epstein AE, DiMarco JP, Ellenbogen KA, Estes MNA, Freedman RA, Gettes LS, et al. ACC/AHA/HRS 2008 Guidelines for Device-Based Therapy of Cardiac Rhythm Abnormalities. J Am Coll Cardiol 2008;51:1-6.
  2. ^ а б в г д Milan Ž. Petrović, Marija T. Petrović, Goran Milašinović,Bosiljka Vujisić Tešić, Danijela Trifunović Zamaklar, Ivana Nedeljković, Marija Boričić1, Ivana Petrović, Marko Banović. Značaj standardne dvodimenzionalne i jednodimenzionalne ehokardiografije u proceni dobrog odgovora na resinhronizacionu terapiju miokarda kod bolesnika sa teškom dilatativnom kardiomiopatijom i srčanom insuficijencijom – jednogodišnje praćenje. Srce i krvni sudovi 2012; 31(4): 263-268
  3. ^ Cazeau S, Leclercq C, Lavergne T, et al. Effects of multisite biventricular pacing in patients with heart failure and intraventricular cundtion delay. N Engl J Med 2001; 344: 873-80.
  4. ^ Abraham WT, Fisher WG, Simith Al, et al. Cardiac resynchronization in chronic heart failure. N Engl J Med 2002;346:1845-53.
  5. ^ Gras D, Leclercq C, Tang AS, et al.Cardiac resynchronization thjerapy in advanced heart failure – the multicenter InSync clinical study. Eur Heart Fail 2002;4:311-20.
  6. ^ а б в г „Cardiac Resynchronization Therapy (CRT)”. www.heart.org (на језику: енглески). Приступљено 2021-09-29. 
  7. ^ Claland JG, Daubert JC, Erdmann E, et al. The CARE –HF study ( cardiac resynchronization in heart failure study): rationale, design and end-points. Eur Heart Fail 2001; 3:481-9.
  8. ^ Bleeker GB, Schalij MJ, Molhoek SG, et al. Relation between QRS duration and left ventricular dyssynchrony in patients with endstage heart failure. J Cardiovasc Electrophysiol 2004;15:544-9
  9. ^ Chung ES, Leon AR, Tavazzi L, et al. Results of the predictors of response to CRT (PROSPECT) trial. Circulation 2008;117:2608-16.
  10. ^ Mima, Takahiro; Baba, Shiro; Yokoo, Noritaka; Kaichi, Shinji; Doi, Takahiro; Doi, Hiraku; Heike, Toshio (2010). „Effective cardiac resynchronization therapy for an adolescent patient with dilated cardiomyopathy seven years after mitral valve replacement and septal anterior ventricular exclusion”. Journal of Cardiothoracic Surgery. 5 (1): 47. ISSN 1749-8090. PMC 2898667 Слободан приступ. PMID 20525228. doi:10.1186/1749-8090-5-47. 
  11. ^ а б в г д ђ „Cardiac Resynchronization Therapy Technique: Approach Considerations, Placement of Pacing Leads, Programming of Device”. emedicine.medscape.com. Приступљено 2021-09-29. 

Spoljašnje veze

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).
Resinhronizaciona terapija miokarda na srodnim projektima Vikipedije:
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima