Nikola Šop
Nikola Šop (Jajce, 1904. - Zagreb, 1982.) je bio bosanskohercegovački pjesnik hrvatskih korjena.
Kritika
Njegovo djelo iluminira ponajprije samotnički interijer, posvećeni krug "svijetle samoće", u kojem živi svoj imaginirani poetski svijet, vise nego i sama religioznost, koja spontano zrači iz njihovih pjesama kao prirodno stanje duha i svijesti. Šop je moderni kršćanin koji ljudskošću prevladava dogme; naivnom dobrodusnošću, poput fra Marka Krnete iz Andrićeve novele, Šop upućuje svoje stihove Isusu bez bogobojaznosti, toplom ljudskom neposrednošću, kao prisne poruke prijatelju koji mu je jednak, koji s njim dijeli dobro i zlo. Šopov Krist je potpuni čovjek, koji se odriče božanske moći da bi omekšao, oplemenio ljudska srca vlastitom poniznošću i dobrotom. Šopove pjesničke zbirke “Pjesme siromašnog sina” (1926.), “Isus i moja sjena” (1934.), “Od ranih do kasnih pijetlova” (1939.) i “Za kasnim stolom” (1943.), a nista manje i čudesna, bajkovita pjesnička proza “Tajanstvena prela” (1943.), unutarnjom profinjenošću religioznog čuvstva, uzdižu se prema svemirskim visinama, koje ce nadahnuti njegove zbirke “Kućice u svemiru” (1957.) i “Astralije” (1961.). U Šopovoj poeziji religioznost je dosegnula kozmičku dimenziju i otkrila svoju estetsku vrijednost.
Pjesnik pun iznenađenja i proturječja, Šop daje svojim djelom takvu klavijaturu koja dopušta najrazličitije varijacije. I plahi sugovornik i smioni sekundant kozmonautima i slavitelj malenih i strpljivi spektator ljudskih taština, i zagovornik bukoličke vedrine i opčinjeni stanovnik velegrada. Ozbiljnost i radoznalost moderna čovjeka, prevodilac Pannoniusa i autor knjige o Horaciju, odvjetnik nekog umanjenog intimnog “džepnog kršćanstva” i zadivljeni registrator balističkih komunikacija sa svemirom. Magnetizira ga ritam modernih kretanja a moli prije rata da tvornice sporije rade, raduje se bezazleno svakom preobražaju a tuguje što romantiku svijeća smjenjuje prozaičnost elektrike. Mirno podnosi starenje a žali za regionima djetinjstva, idealizira školu i sumnja u sveznadarstvo učitelja. Ne podnosi hijerarhiju, neskromnost, pompu i svijet je napučio prolaznicima bez ambicija. Bog mu je više djed i glava velike obitelji nego strogi sudac i sveprisutni nadzornik.
Na krivudavu putu mogao se lišiti svega osim čuđenja, ozlovoljiti je mogao učenjake, sistematičare, dogmatičare, skeptike i cinike, ali nikada čitaoca privržena lirici, nikada iskrena štovatelja pjesme. Astralan i prizeman, bezazlen i bremenit iskustvima, misaon i osjećajan, poganski vedar i filantropski sentimentalan, Šop je prošao više faza, odabirao raznolike simbole varirajući uvijek jednako autentičan motiv moderna prognanika. Stoji nepomaknuto među najzanimljivijim hrvatskim pjesnicima u razdoblju između dva rata, a poslijeratnim ciklusima daje tribut sve uzbudljivijim susretima s fenomenom — sveprostornog.
(Prema: Saša Vereš, predgovor “Izabranim djelima” u 5. stoljeća hrvatske književnosti)
Književna djela
Pjesničke zbirke:
- “Pjesme siromašnog sina” (1926.)
- “Isus i moja sjena” (1934.)
- “Od ranih do kasnih pijetlova” (1939.)
- “Za kasnim stolom” (1943.)
- “Tajanstvena prela” (1943.)
- “Kućice u svemiru” (1957.)
- “Astralije” (1961.)
- p
- r
- u
1959: Vesna Parun • 1962: Petar Šegedin • 1964: Dobriša Cesarić i Jure Kaštelan • 1965: Ranko Marinković • 1966: Jure Franičević-Pločar • 1968: Slobodan Novak • 1969: Krsto Špoljar • 1970: Stanko Lasić i Antun Šoljan • 1971: Oto Šolc • 1972: Nikola Milićević i Svetozar Petrović • 1973: Živko Jeličić • 1974: Marin Franičević • 1975: Vesna Krmpotić i Predrag Matvejević • 1976: Zvane Črnja i Milivoj Solar • 1978: Drago Kekanović i Milivoj Slaviček • 1979: Ivan Katušić i Miroslav Slavko Mađer • 1980: Tito Bilopavlović i Nikica Petrak • 1981: Ivan Slamnig i Danijel Dragojević • 1983: Zvonko Maković • 1984: Luko Paljetak • 1985: Nedjeljko Fabrio i Zvonimir Majdak • 1986: Viktor Žmegač • 1987: Nusret Idrizović i Augustin Stipčević • 1988: Branimir Bošnjak • 1989: Zvonko Mrkonjić • 1990: Bruno Popović • 1991: Željka Čorak • 1992: Slavko Mihalić • 1993: Sibila Petlevski • 1994: Ivan Golub • 1995: Ante Stamać • 1996: Jozo Laušić • 1997: Željko Knežević • 1998: Jakša Fiamengo • 1999: Goran Tribuson • 2000: Stanko Andrić • 2001: Drago Glamuzina • 2002: Andriana Škunca • 2003: Renato Baretić • 2004: Luko Paljetak • 2005: Delimir Rešicki • 2006: Mate Ganza • 2007: Mirko Kovač • 2008: Anka Žagar • 2009: Ivana Šojat-Kuči • 2010: Nada Gašić • 2011: Zoran Ferić • 2012: Tatjana Gromača • 2013: Milko Valent • 2014: Josip Mlakić • 2015: Delimir Rešicki • 2016: Krešimir Nemec
1962: Miroslav Krleža • 1967: Vjekoslav Kaleb i Dragutin Tadijanović • 1968: Gustav Krklec i Dobriša Cesarić • 1969: Vjekoslav Majer • 1970: Nikola Šop • 1971: Miroslav Feldman • 1972: Šime Vučetić • 1973: Novak Simić • 1974: Marijan Matković • 1975: Ranko Marinković • 1976: Vladimir Popović • 1977: Drago Ivanišević • 1978: Joža Horvat • 1979: Marin Franičević • 1980: Josip Barković • 1982: Vesna Parun • 1983: Jure Franičević-Pločar • 1984: Aleksandar Flaker i Jure Kaštelan • 1985: Mirko Božić • 1986: Vojin Jelić • 1987: Živko Jeličić • 1988: Ivan Slamnig • 1989: Slobodan Novak • 1990: Olinko Delorko • 1991: Petar Šegedin • 1992: Ivo Frangeš • 1993: Srećko Diana • 1994: Nikola Miličević • 1995: Rajmund Kupareo • 1996: Slavko Mihalić • 1997: Ivan Kušan • 1998: Miroslav Slavko Mađer • 1999: Vesna Krmpotić • 2000: Stanko Lasić • 2001: Ivo Brešan • 2002: Gajo Peleš • 2003: Viktor Žmegač • 2004: Josip Tabak • 2005: Irena Vrkljan • 2006: Miroslav Šicel • 2007: Nedjeljko Fabrio • 2008: Zvonimir Mrkonjić • 2009: Milivoj Solar • 2010: Ivan Aralica • 2011: Nikica Petrak • 2012: Luko Paljetak • 2013: Tonko Maroević • 2014: Zvonimir Majdak • 2015: Pavao Pavličić • 2016: Dubravko Jelčić